Trenerski kutak: KOLEKTIVNA TAKTIKA NAPADA

Klikni na sliku za povećanje.
Izvor: magazin Košarka - rubrika katedra trenera.

Nastavljamo rubriku TRENERSKA KATEDRA izlaganjem trenera Dona Dubrave Mladena Šestana, jednog od naših najtrofejnijih trenera u omladinskim kategorijama, koji je s kadetskom i juniorskom reprezentacijom osvojio po jednu zlatnu, srebrnu i brončanu medalju na europskim i svjetskim prvenstvima.

Kolektivna taktika napada je za mene određeni stil igre jer osim košarkaškog znanja, sadrži vlastitu crtu trenera i njegove karakterne osobine. Elementi košarkaške igre su identični u trenažnom procesu za sve trenere i u osnovi se ne mijenjaju osim nekih detalja kod usavršavanja, dok kod taktike izabiremo različito i zato se ogra­đujem da sam apsolutno u pravu jer se sve pokazuje kroz rad:
( 1. rezultat; 2. obučenost igrača; 3. selekcija ).

Koristio sam vrlo često dva na­pada "na čovjeka" i "na zonu" (T-Game-Dl i Early Offense- D2) jer mi je i kompozicija momčadi to dopuštala (seniori KK Kantrida).

U nastavku trenerske karijere imao sam sreću da sam pripremao juniorsku i mladu reprezentaciju u kontinuitetu tri godine za tri velika natjecanja (EP, SP i EP- mlada) s potentnim igračima te sam mogao igru "kretanja i doda­vanja" koristiti i za nadogradnju igrača. U reprezentacija su u kontinuitetu bili Subotić, Planinić, Malić, Stojić, Žižić, Džidić, Bagarić i Kasun, te za pojedina natjecanja Šundov, Tomas, Miljković, Morić, Samac, Pehar, Vidaković...

Polivalentnost igrača je dopuštala igru mismatch, razvoj određenog stila kroz igru pokretnog napada, te korištenje early offense sustava.

Prednosti ovog sustava kolektivne taktike su:

• osiguran kontinuitet napada

• drži sve igrače u pokretu

• kretanja su jednostavna

• može se koristiti u bilo kojem tempu igre

• osigurava individualnu inicijativu

Osnovni cilj mi je bio da kod igrača razvijem osjećaj "čitanja obrane", da igrač prvo kažnjava, pa tek iza toga razmisli o kontinuitetu napada i da u tom konceptu stječe naviku kretanja bez lopte, napada koš sa i bez lopte, pravo vremeno se otvori i kad primi loptu da je spreman za šut, da napada obranu i zna što će napraviti kada doda loptu. Ovaj napad nam je osigurao da sve ne preraste u igru "svatko za sebe", odnosno da to bude organizirana igra s maksimalnom inicijativom igrača.

Šablona nije:

• ako igrač ne šutira izvan zone svog šuterskog ranga već je to odgovornost

• ako igrač ispod koša isključi­vo skače i skuplja lopte

• ako se igrač višestruko oslo­bađa da bi primio loptu

• ako zahtijevamo raspored igrača koji omogućava pra­vilnu akciju ka košu.

Sve to neće dati rezultat ako napadač ne vidi obrambenog igrača, odnosno mora poznavati i trenirati individualnu i grupnu takti­ku na kojoj sam inzistirao. Znači, u praktičnoj košarci moramo razvijati igru KRE­TANJA I DODAVANJA, razvijati sposobnosti za sve pozicije, obučiti igrače za:

• vanjski šut, unutrašnju igru, organizirani kontrana­pad, skok u napadu, strplje­nje i kontrolu lopte, kolekti­vnu igru, prijenos lopte s jedne na drugu stranu.

Faze napada:
1. prenošenje lopte

2. zauzimanje pozicija u napadu

3. priprema napada ili bez pripreme

4. skok

U najvećem broju napada naš playmaker (igrač označen brojem 1) imao je loptu kod sebe u izvođenju kontranapada, zato smo uvijek pokušavali pokriti krilne pozicije vanjskim igračima 2 i 3 što je omogućavalo kažnjavanje obrane i igru 3 na 3. Naš igrač s loptom je do centra mogao vuči slobodno, a od centra se morao opredijeliti za lijevo i desno zbog dolaska pratećih igrača 4 i 5. Zbog toga sam dosta vremena posvećivao treningu pravo vremenosti u vođenju i zaustavljanju u cilju zauzimanja pozicije za dodavanje, što nije isključivalo dodavanje u pokretu, kao i zaustavljanju vanjskih igrača za šut i pravovremenost šuta, brzini dodavanja, preciznosti dodavanja tj. brzini izbačaja lopte.

VARIJANTA A
Kada igrač 1 doda loptu (oštro i odlučno), utrčava u reket i ukoliko je vanjski igrač koji je primio loptu u početku izvođenja akcije onemogućen u prodoru (inzistirati na napadačkoj agresivnosti igrača 2 i 3), treba biti spreman za suradnju s igračem 1, a iza toga s igračem 3 koji se "penje gore" zbog Širine i ravnoteže napada te početka kontinuiteta kretanja (dijagam 1a).

Igrač 1 se okreče licem k lopti i mora vidjeti suigrače kad izlazi iz akcije (uči oslobađanje od obrane i pražnjenje strane da bi oslobodio prostor za suigrača). Ako je igrač 4 od kojeg smo zahtijevali da "trči kao manijak" popunio poziciju low post l ide kroz reket i odmah prazni stranu za igrače koji dotrčavaju i ulaze u kontinuitet kretanja (dijagram 2a).

Za igrača 4 zahtijevalo se da ne ide iza obrane nego izravno u obranu i preko ramena da vidi loptu te ukorakom između stopala obrambenog igrača "zaključava obranu" i spreman je primiti loptu. Ako bi to uspio, igrač broj 1 mu odmah dodaje loptu za unutrašnju igru (dijagram 3a). a ukoliko bi obrana razbila kretnju igrača broj 4, kad god je postojala mogućnost kažnjavanja to smo forsirali, najčešće brzim prijenosom lopte na drugu stranu, od 1 na 5, a igrač broj 4 je imao opciju odmah utrčati iza leda obrane ili napraviti leđni blok (od lopte) za vanjskog igrača broj 2 jer smo imali igrače koji su mogli igrati unutra i vani tj. postojalo je više izbora (dijagram 4a).

VARIJANTA B

Ukoliko je na začetku napada obrana dobro zauzela svoje pozicije i onemogućila ovaj tempo igre, prelazili smo u sigurniju igru. Ukoliko je naša dominantna petica (Bagarić) prva dotrčala na stranu lopte, tražili smo odmah unutrašnju igru i koristili njegovu visinu i snagu na low postu (dijagram lb), dok smo na drugoj strani, kod prebacivanja lopte, igrali pick and pop igrača 1 i 4, dok je petica napadala sredinu reketa, a dva igrača šutera (2 i 3) su radili slide u odnosu na dribling jedinice (dijagram 2b).

VARIJANTA C
Onemogućavanje dodavanja lopte na naše vanjske igrače 2 i 3 (ukoliko je protivnička ekipa dobro branila kontranapad po širini), a nismo realizirali ni unutrašnju igru, prelazili smo na drukčiji sustav igre. Jedinica je nastavila s driblingom, a igrač na strani lopte (2) je praznio stranu (dijagram Tc). Ukoliko je igrač koji je ostao na strani lopte (4) bio dobar šuter, odmah su 1 i 4 mogli igrati pick & pop, 5 je napadao reket, a 2 i 3 radili slide (dijagram 2c) U slučaju da je bio brzi prijenos lopte na drugu stranu, koristili smo igru da dvica (Stojić) igra l na I i pro­bija prema košu, 5 i 4 su pratili njegov poteze i napadali sredinu (Bagarić) ili se izvlačili van (Žižić), dok su 1 i 3 radili slide (dijagram 30).

Izvor: magazin Košarka - rubrika katedra trenera.

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Prikaži/Sakrij formu za unos

Ime

Email

Komentar

manji | veći

Dodaj komentar