Dnevnik iz Španjolske

Ekspedicija Madrid
25.12.2010-30.12.2010

VI dan- Adiós España, de vuelta a casa!

(30.12.2010)

(3.00) Buđenje! Neki su spavali, neki nisu, tko je spavao, spavao je! Slijedi nam povratak u domovinu. Provjere jesmo li uzeli sve stvari, imamo li putovnice ...

(4.00) Bus je stigao ispred hotela, vrijeme je za polazak. Doviđanja Iscar, vidimo se sljedeće godine...Pokupil smo usput u Pedrajasu ekipu Žitka..

(7.00) Stigli smo na aerodrom, zaželjeli sretan let ekipi Žitka, podigli karte, prošli kontrolu. U slobodnoj kupovinskoj zoni uzeli smo posljednje sitnice (mahom suveniri Reala ili Barcelone od 1 eura), prošetali kroz dugački prolaz do našeg izlaza. Još malo i let je mogao početi.

(9.30) Izlaz K 98, skroz na kraju hodnika. Ponovili smo istu rutinu kao i u Veneciji.. Avion iste veličine kao i po dolasku, znači ok je. Neće biti problema. Vrijeme nam je i dalje išlo u prilog- sunčano i vedro. „Hello to Iberia flight,this is captain speaking, thanks for choosing our flight to Venice, fasten your seat belt please, soon ...“ moglo se čuti iz kapetanove kabine... Povratak je krenuo!

(12.30) Sletili smo sigurno u Veneciju. Pošto je to bila točka razlaza za mnoge ( išli smo u Rijeku sa dva kombija i automobilom), naš dopredsjednik Marinko Prostran održao je zadnji sastanak ekipe (KRUG!). Između ostalog, zahvala Mauru Veljačiću i Frani Penoviću na prikazanoj igri i ponašanju na putovanju, kao i njihovim klubovima (KK Crikvenica, KK Split) što su im dozvolili da nastupaju za naše boje. Taxi majstore , Frane legendo , vidimo se nekom drugom prlikom! Poprimamo obilježja pravih momčadi- na aerodromu punom ljudi , skupili smo se u krug – zaorio se posljednji pozdrav „Akademija-ZDO“ na putovanju .. Putovanje i turnir za pamćenje! Españoles Adiós, nos vemos en el lugar mismo tiempo mismo el próximo año!!!

Ekspedicija Madrid:

 Dopredsjednik Marinko Prostran, sportski direktor Mladen Šestan, asistenti Davor Tadej i Hrvoje Radanović, Luka Prostran, Nikola Rakić, Mauro Veljačić, Grgur Orlić, Luka Krezo, Ivo Garić, Leon Ivandić, Veselko Čolak, Frane Penović, Ivan Bender, Ivica Mihaljević, Domagoj Vuković, Vlatko Granić, Petar Madunić.

Autor : Hrvoje Radanović

V dan – Prvi trofej u povijesti Akademije: pobijeđen Žitko!

(29.12.2010)

(8.30) Na doručku mnoštvo dekoncentriranih pogleda! U igračima se potkrala nervoza, uskoro se igra utakmica za treće mjesto protiv srpske ekipe Žitko. Nikome nije svejedno, u pitanju je trofej. Svejedno, u autobusu prema dvorani čula se „Miljacka“, igrači su se opustili, pozitivna energija zavladala je ekipom. Idemo pobijediti!

(10.30) Nažalost, uređaj za programiranje statistike nije funkcionirao, te smo ostali bez statistike za utakmicu. Šteta!

Na parketu dvije jake ekipe: Žitko predvođen osebujnim trenerom Draganom Jakovljevićem te igračima Simićem ,Nikolićem i Kovačićem protiv nas. Petorka Veljačić,Penović, Bender,Vuković, Madunić počinje angažirano od samog početka, ne dopuštajući našim istočnim prijateljima ni milimetar prostora za svoju igru. Vodimo 22-9, sjajno su u tim trenucima reagirali svi igrači. Druga četvrtina nastavlja se odličnom našom igrom: Penović je zakočio u obrani najopasnijeg igrača protivničke ekipe , Marka Nikolića (krilo, 203), dok se playmaker Simić izgubio u bitci sa puno nižim i bržim Veljačićem i Ivandićem. U napadu zabijaju Veljačić i Madunić, Vuković krade loptu, trči u kontru i zakucava za visokih +27. Do kraja smo samo održavali prednost, konačan rezultat je 78-56. Sjajna partija Veljačića (19 poena) i Penovića (17 poena), pratili su ih Madunić (15), Vuković (13) i Bender (10). Prvi je to trofej na službenim europskim turnirima, svakako motiv za daljnji rad. Igrati jake utakmice protiv odličnih protivnika jedini je ispravni put.

(12.30) Finale se igralo pred lijepom atmosferom i solidno ispunjenom dvoranom. Ugođaj je bio pravi košarkaški, uz navijačice na predahu kod time-outa. Na parketu dvije vrsne momčadi, Cajasol i Gran Canaria. Momci iz Seville odvojili su se na samom početku te su do kraja održavali prednost, do konačnog rezultata 75-56. Za pobjednike odlični ranije navedeni kvartet, centarski par Sow- Sinera ( Sow 21+11, Sinera 10), playmaker Blanco (12 poena) te snažni Beka Burjanadze sa 17 poena i 7 skokova. Kod poraženih, centarski dvojac Konate i Nyang bili su jedini raspoloženi. Konate 21 poen i 13 skokova, Nyang 12 poena i 15 skokova. Za ravnopravniju bitku sa snažnim Cajasolom nedostajali su učinci turbo brzog playa Adriana Batiste (samo 4 poena i 5 asista) te skočnog šutera Tridona Makondea Moke (6 poena). MVP turnira i najbolji strijelac je Bakary Konate. Organizator turnira nije birao najbolju petorku, no da jest, imao bi svakako problema. Kao konkurenciju gore navedenim igračima možete dodati našu prvu petorku , te Simića i Nikolića iz Žitka. Definitivno smo na turniru svjedočili nastupima budućih vrhunskih košarkaša.

(14.30) Podjela nagrada i službeno zatvaranje turnira. Lijevo na kraju terena, poredani igrači Akademije. Osvojeno je treće mjesto.. Ceremonija je potrajala 15-ak minuta, još jedna zajednička slika svih aktera turnira i –Adios! Do sljedeće godine...

(16.00) Posljednji ručak na turniru odrađen je sa stilom.. Hrana ionako nije bila upitna, poslužene su lignje.. Zamirisalo je u blagovaonici. Svi su sretni i zadovoljni, kako i ne bi bili. Igrači su pošli u sobe odmoriti se (obavezan odmor do 17.00, kasnije slobodno do večere!), a stručni stožer krenuo je u posljednju misiju Ekspedicije Madrid- osvajanje dvorca na vrhu brda iznad Iscara! Bilo je teško, ali uspjeli smo. Još jedna impozantna građevina, imena „Castillo de Iscar“, izgrađena je 939.godine. Prekrasno! S proplanka pored dvorca puca pogled na cijelu regiju, osjeća se lagani povjetarac. Nažalost, dvorac je bio zatvoren (zbog blagdana), no, jedan član stožera uspio je pronaći put unutra preko višemetarskih zidina. Ostat će tajna koji!

Vrijeme brzo leti, dok smo se spustili sa brda do Rezidencije bilo je već skoro 19 sati, dan je polako bio na izmaku. Još jedna lagana šetnja kroz gradić, i povratak u tople zidove hotela.

(21.00) Dogovor prije puta, osvrt na turnir i večera! Posljednji obrok u hotelu. Osoblje Rezidencije nam se zahvalilo (uz pohvale za ponašanje ,dakako), kao i mi njima na profesionalnosti, brizi i pažnji.

(23.30) Prije odlaska u krevete, na drugom katu hotela odvijala se kolektivna trgovina opremom- mladi reprezentativci Castille y Leona poželjeli su majice od Akademije, a kako su mladi igrači Akademije pomislili isto, u trenutak je počelo tradeanje. Ubrzo su svi nosili majice sa natpisima „Castilla y Leon“ i „Vujcic Academy“. Lijepa uspomena na španjolske igrače , s kojima smo se 4 dana u hotelu izvrsno slagali, i pritom razmijenili mnoštvo anegdota i šala! Njihovi treneri uputili su nam poziv za druženje i razmjenu dojmova ( uz domaće izvrsno vino, kao što rekoše), međutim odagnala nas je činjenica da se dižemo u 3 ujutro! Buenas noches, mañana viajamos! Nastavaki slijedi...

Autor: Hrvoje Radanović

Ekspedicija Madrid
25.12.2010-30.12.2010

IV dan- Cajasol prejak, igrat ćemo za broncu !

(28.12.2010)

 (11.00) Program je nastavljen svojim uobičajenim tokom. Odrađen je trening, nakon ručka dečki su odmorili , sve je bilo spremno za dvoboj protiv Cajasolla. Prije njih, saznali smo protivnike u eventualnom finalu ili u borbi za treće mjesto- Gran Canaria je uvjerljivo pobijedila Žitka.

(19.00) Ekipa Cajasola, momčad sa 12 odličnih igrača, ima četiri koja odskaču. Broj 6, kapetan Antonio Blanco, pravi playmaker, brz i jak (190 cm) bio je pravo iskušenje za naše bekove. Uz njega, kurpulentni gruzijac Beka Burjanadze ( „četvorka“, 202 cm) , prijetnja izvana i iznutra, te tamnoputi dvojac centara, Pape Sow (206 cm) i Ali Sinera (205, ljevak) čine kostur ekipe.

Odlučeno je da započinje petorka Ivandić, Krezo, Bender, Vuković,Madunić.

Na samom startu , trica Burjanadzea te koš Sowa nakon napadačkog skoka. Međutim , vraćamo se u velikom stilu – trica Vukovića preko Sinere, asistencija istog za zicer Madunića, polaganje Bendera u kontranapadu i imamo egal i aktivan rezultat, no nažalost, nakon ulaska u igru Veljačića otkrio se problem! Mauro nije bio u zapisniku te je morao izići iz igre. Potkrala se greška, kako organizatoru čiji zapisničar nije unio u zapisnik igrača sa prijavne liste (!?), tako i nama jer nismo provjerili još jednom zapisnik. Prva četvrtina 21-13, drži nas Madunić sa 8 poena u nizu. U drugoj se vraćamo serijom 6-0 (24-19) efektnim zakucavanjem Madunića iz polukontre. Međutim, tu smo stali. Cajasol rotira svih 12 igrača koji drže isti ritam, te smo jednostavno „pukli“. Poluvrijeme 44-23.

Dinamičnu igru španjolci prezentiraju i dalje te još povećavaju razliku (66-32). Zadnja četvrtina odrađivanje je posla, konačan rezultat je definivno previsok : 78-44. Madunić sa 10 poena jedini dvoznamenkasti, 9 je dodao kapetan Vuković, 6 Bender. Odlična stvar unatoč porazu jest što su svoje minute odlično iskoristili naši mlađi igrači, Ivo Garić ,Veselko Čolak i Vlatko Granić kojima će one svakako poslužiti za budućnost.

(21.30) Povratak u hotel. Sutra je novi dan, igra se za broncu!

Autor: Hrvoje Radanović

Ekspedicija Madrid
25.12.2010-30.12.2010

III dan- Bienvenido a Madrid !

( 27.12.2010)


(8.00) Rano ujutro trening smo održali u sportskoj dvorani u Iscaru, udaljenoj 50 metara od našeg hotela. Vrlo lijepa dvorana, moderna, novoizgrađena. Odmah po završetku čekao nas je bus, našeg simpatičnog vozača imenom Pepe, te smo se zaputili prema Madridu. Ima oko 2 sata vožnje po autocesti. Glavni je grad Španjolske od 1561.godine. Sam Madrid broji oko 3 i pol milijuna stanovnika, dok se brojka sa okolicom penje na 5 i pol milijuna. Inače, prvo naselje na području Madrida izgradio je arapski emir Muhamed I., u drugoj polovici 9.stoljeća. Kroz povijest su mnoge ličnosti vladale ili prolazile Madridom, spomenut ću Alfonsa IV, Filipa II., kao i mnogi vladari habsburške monarhije. Godine 1936. počeo je veliki građanski rat, doba je to vladavine diktatora Francisca Franca, generala vojske.

U novije doba Madrid je poznat kao „lokomotiva“ Španjolske, jedan je od najvećih europskih ekonomskih centara i najveći u domovini. Madridski javni prijevoz smatra se jednim od najučinkovitijih, a sastoji se od mreže metroa, prigradskih željeznica i autobusa. Prolaskom kroz grad, stižemo na najslavniji stadion na svijetu- Estado Santiago de Bernabeu. Impozantna građevina, nešto što se nesmije propustiti vidjeti. „Došao si u Rim, nisi vidio Papu“- definitivno se može primjeniti na Madrid: „Došao si u Madrid, nisi vidio Santiago Bernabeu“. Stadion koji prima oko 90.000 ljudi ( službeni kapacitet je 88.155 ljudi, međutim stane i više) zastrašuje veličinom i izgledom. Stali smo u red za karte ( razgledavanje cijelog stadiona- 16 eura) i nestrpljivo čekali i dočekali.

(13.00) Popeli smo se kroz jedan od „tornjeva“, te izbili na visoke položaje! Osjetio se onaj čudan miris, energija- tu su igrali velikani : Alfredo di Stefano, Jorge Valdano, Raul, Ronaldo, naposljetku i naše legende: Davor Šuker, Robert Jarni i Robert Prosinečki. Nekoliko fotografija, i krenuli smo dalje. Prolaskom kroz hodnik odmah pored ulaska na tribine, izbili smo u prostorije Real Madrida- pravi muzej sporta (nogomet, košarka). Ostali smo impresionirani kako to izgleda magično- sve slike, video zapisi na screenovima, svi trofeji izloženi u vitrinama. Brinu sve o svemu, o baš svakom podatku i najsitnijem detalju. Ogromne tapete na jednom od zidova sa preslikanom košarkaškom momčadi u sezoni 2010/2011. Sa zida nam se smiješi „kralj“ Ante Tomić, naš košarkaški reprezentativac. Odmah pored, trofej iz davne 1986.- ogled Cibone i Reala. Svaki trenutak povijesti ostao je zapisan.Divno je koliko drže do svojih uspjeha, ma kakvi bili. Da, da ne zaboravim , na jednoj od slika i Mario Stojić, iz vremena dok je nastupao za „Kraljevski klub“.. U Rijeku ga je, točnije u KK Kantridu (Jadrankolor) pred 15-ak godina doveo današnji sportski direktor Akademije, Mladen Šestan. Stojić je bio dio najljepšeg doba riječke košarke, kada je gradski derbi Kantride i Kvarnera punio Dvoranu Mladosti, kada su parketima gospodarili Aramis Naglić, Jerry Lewis, Matej Mamić... Neka lijepa, nezaboravna i trenutno neostvariva vremena naše košarke...

Zaključili smo da bi nam bilo potrebno najmanje tri dana da pozorno promotrimo cijeli taj muzej sporta. Ovako, smo u prolazu nakratko bacili oko na sve te silne trofeje i velikane.

Prolazeći dalje hodnicima, izbili smo u press-room. Tamo velike face Mourinho, Pep, i ostatak društva brane svoje boje kluba pred nasrtljivim i uvijek znatiželjnim predstavnicima „sedme sile“. Idemo dalje. Stižemo do svlačionica- neću ih ni opisivati. Uvijeti od kakvih vam se zavrti u glavi. Prošli smo zabezeknuti kroz njih maštajući da ćemo možda i mi jednom biti u njima, i izbili u fan-shop!

Majice, kape, trenirke, dresovi, tenisice, svi mogući i nemogući, zamislivi i nezamislivi suveniri sa grbom „Kraljevskog kluba“ u ponudi fan-shopa gdje bih osobno mogao provesti cijeli dan samo razgledavajući. Svako je uzeo ponešto, sitnicu ( neki i više,iako su cijene paprene- majica 44 eura, kapa 20 eura, mali privjesci po 10 eura...) po kojoj će se sjetiti slavnog Santiaga Bernabeua. Izašli smo iz fan shopa na ulicu, i u očima sam mogao vidjeti da bi svi ponovo išli nazad. Krenuli smo prema trgu gdje nas je autobus iskrcao.

(15.30) Naš Pepe čekao je na dogovorenom mjestu u dogovoreno vrijeme, te je obilazak Madrida dobio nastavak- pošli smo prema Plaza Solu, velikom trgu u centru grada.

Iskrcavši se kraj famoznog muzeja „El Prado“, krenuli smo sjevernom stranom prema Solu. Ulice pune ljudi, nemoram ni spominjat prekrasne građevine. Petnaestak minuta hoda i izbili smo na ogromni Plaza del Sol ,najpoznatiji madridski trg, na tom su se mjestu nekad nalazila istočna gradska vrata, a na njima je bio prikaz sunca, na španjolskom jeziku – sol. Trg je središte madridskog života, vrvi ljudima i sve je puno pozitivne energije. Na Plaza Solu nalazi se i simbol Madrida- brončani spomenik medvjeda koji jede sa stabla jagode. Još jedan kip je tamo, vrlo sličan onom na Trgu bana Jelačića, u čast kralju Charlesu III.

Povratak nazad do muzeja Prado obilježen je nekoliko humorističnih situacija u kojima je prednjačio , pogađate, Rakić. Uz standardne šale ( Do you have the teleris? Yes), našla se i ona sa fotoaparatom, na koji su se domaći ljudi od srca nasmijali.

( 18.00) Puni dojmova, sjeli smo u topli autobus, oboružani suvenirima i dobrom voljom. Svi su na broju, Vamos Pepe!

(20.00) Stigli smo navečer u Pedrajas, pogledali usput utakmicu između Cajasola i Valladolida. Dečki iz Seville bili su uspješniji, što je značilo više stvari: Valladolid je ispao iz utrke za finale, a mi sutra igramo upravo za ulazak u finale protiv moćne ekipe Cajasola!

Autor: Hrvoje Radanović

Ekspedicija Madrid
25.12.2010-30.12.2010

II dan – Prvo pa muško: Otvaranje turnira protiv domaćina

(26.12.2010)

(9.00) Prema programu turnira, ujutro smo održali trening u Municipal de deportivo Nicolas Lopez, dvorani u kojoj se i odvijao turnir. Kratak dogovor oko nekih taktičkih stvari, aklimatizacija na podlogu i koševe i bili smo spremni za prvog protivnika. Skupinu A sačinjavali su prošlogodišnji pobjednik , ekipa iz Srbije, KK Žitko, zatim Gran Canaria, te kadetska reprezentacija Castilla y Leon. Mi smo smješteni u grupu B, sa domaćinom Valladolidom i Cajasol Sevillom.

(17.00) Čast otvaranja turnira pripala je Žitko i Castilla y Leonu, a pobjedu su odnijeli naši istočni susjedi rezultatom 84-65,uz 24 poena Simića i 19 poena Nikolića . Domaćin se iznimno potrudio da organizacijski sve bude na visokoj razini. Po našu ekipu je dolazio autobus pred hotel i vozio nas na trening, utakmicu, i nazad. Isto tako, za vrijeme utakmice, osigurane su vip lože sa stručni stožer, a svi sudionici su mogli birati koje će piće osvježenja popiti- ponuda u velikoj škrinji bila je odlična, od Coca Cole do napitaka sličnima našoj Cedeviti. Vodila se statistika, spiker je najavljivao igrače... Sve na razini!

(19.00) Tribine su se polako punile (300-tinjak ljudi), atmosfera je bila odlična, na parket je istrčala momčad domaćina Valladolida ( puno ime Blancos de Rueda Valladolid) uz glasno navijanje. Osjetila se blaga nervoza u našim redovima- prva utakmica na turniru često zna odrediti daljnji tijek natjecanja. Tako je bilo i u našem slučaju, na sreću, na naš mlin. Službeni spiker turnira, Jose Augusto, najavio je igrače u obje ekipe, i susret je mogao početi. Španjolci su agresivnim presingom u obrani te strašno brzom tranzicijom poveli i zaključili četvrtinu sa vodstvom 20-13. Nismo se nikako snašli na košarku koja nema nekih dodirnih točaka kakvu susrećemo u Rijeci. Međutim, druga četvrtina donosi drugačiju sliku- prilagodili smo se na agresivan i brz način igre domaćina, usporili ritam utakmice, trice pogađaju Vuković i Penović, pod košem je siguran Madunić, i rezultat na odmoru je 33-29 u našu korist.

Treća četvrtina ne donosi ništa novoga, nas u napadu vuče Penović, dok Valladolid predvodi Arturo Sarmiento ( 13 ubačenih poena dotad). Rezultat 42-40, ulazimo sa minimalnom prednošću u završnu četvrtinu. Tamo nekoliko puta imamo priliko privesti utakmicu mirno ka kraju, ali ne uspijevamo. Vodimo 50-44, ali uporni domaćin se vraća na zaostatak od 1 razlike. Tada loptu krade Veljačić, polaže uz faul (53-49), da bi u sljedećem napadu Ivandić pogodio tricu sa sirenom (56-49). Činilo se da je pobjeda zagarantirana, ostalo je još 40-ak sekudni do kraja, ali slijedi novi šok- dvije izgubljene lopte pod presingom i koševi španjolaca, uz bučnu podršku tribina, koje su eksplodirale oduševljenjem kada je Dominguez hladnokrvno stavio tricu 3 sekunde prije kraja iz kontranapada: 56-55. Pozvali smo time-out, lopta je došla do Mihaljevića, koji pogađa prvo , promašuje drugo te Valladolid više nema vremena za preokret. Pobjeda 57-55 i burno slavlje naših igrača. Utakmica za infarkt. Dvoznamenkasti su bili Madunić (13 poena, 12 skokova), Vuković sa 12 te Penović sa 10 poena. Vrijedi istaknuti i učinak Ivana Bendera ( 6 poena, 11 skokova).

(22.00) Sretni, zadovoljni ali i vrlo umorni, odlazimo u hotel. Sutra je slobodan dan, ide se u Madrid!!

 Autor: Hrvoje Radanović

Ekspedicija Madrid
25.12.2010-30.12.2010

 I dan : Tko rano rani, treće mjesto grabi!

(25.12.2010)

 (6.00) Tko rano rani, dvije sreće grabi! Uzimajući u obzir tu slavnu narodnu poslovicu, okupili smo se na božićno jutro na trgu ispred Sušačke gimnazije, još uvijek pospani , svatko u svojim snovima i mašti. Dobro je da smo se sjetili čestitati Božić i zaželjeti ugodne blagdane. Lagana kiša sipkala je neumoljivo, stvari su potrpane u kombije, posljednja provjera jesmo li uzeli sve što treba, kilometri ceste bili su pred nama! Krećemo!

 (6.15) U osvajanje dalekog Madrida , predvođeni uhodanim stručnim stožerom u sastavu Šestan-Tadej- Radanović, krenuli su igrači Leon Ivandić, Mauro Veljačić, Ivo Garić, Grgur Orlić, Luka Krezo, Frane Penović, Veselko Čolak, Ivan Bender, Vlatko Granić, Ivica Mihaljević, Domagoj Vuković, Petar Madunić. Na poznatoj benzinskoj crpki OMV-a na riječkoj zaobilaznici priključili su nam se ostali članovi „Ekspedicije Madrid“ (dopredsjednik Prostran, Rakić,Prostran ) , te smo se zaputili prema granici sa Slovenijom. Slovenski carinici nisu stvarali nikakve probleme, putovnice su pregledane začas, destinacija Venecija bila je pred nama! Tri sata vožnje mnogi su iskoristili za nadoknađivanje sna, a neki su se okrenuli raspravi o nekim ne baš tako davnim vremenima kada je košarka bila hit u Rijeci.

 (10.30) U ugodnim košarkaškim razgovorima vrijeme brže leti, tako je bilo i u našem slučaju. „Aeroporto Venezia Marco Polo“, aerodrom ovog slikovitog i bajkovitog talijanskog grada čekao nas je raširenih ruku. Nosi ime famoznog trgovca i pustolova, „našeg“ Marka Pola ( 1254.-1324.), koji je po nekim podacima rođen na otoku Korčuli, odakle je krenuo u razne avanture među kojima je najpoznatija ona o putovanju kroz Kinu. Vratimo se u 21.stoljeće. Na aerodromu mnoštvo ljudi , izlaza...Stali smo u red, kupili karte, obavili check-in“ prtljage.

 (11.30) Zatim smo prošli kroz strogu kontrolu senzora i našli se u „duty free zoni“. Dućani poznatih marki i brandova, među njima izdvojit ću onaj od „Ferrarija“. Cijena najeftinijeg artikla? Prava sitnica- 15 eura. Ostalo je još otprilike trideset minuta do leta, osjećala se lagana nervoza- još malo i ulazimo u avion! Mnogima je to bio prvi let avionom u životu...

 (11.45) Ukrcaj je krenuo! Zadnja provjera jesu li dokumenti tu, mobiteli, novčanik...Prolazimo kroz tunel i ulazimo u avion. Španjolske kompanije Iberia. Pogledom svatko traži svoje sjedalo u avionu. Dok su se svi smjestili , prošlo je dvadesetak minuta. Osoblje aviona dalo nam je precizne upute kako se ponašati za vrijeme leta. Motori su se polako palili, kretali smo se po pisti. Kratak zastoj, snažan i prodoran zvuk motora, i let je mogao početi !

 (12.20) Začas smo se našli na nebeskom prostranstvu. Ljudi , automobili, u konačnici zgrade postajale su sve manje i manja i manje... Letjeli smo visoko iznad oblaka! Imali smo sreće da su vremenski uvjeti bili savršeni, tako da je većina lagano spavala ili gledala u miru kroz prozor bijele i bajkovite oblake...

 (14.45) Sletili smo na madridski aerodrom! Golemo zdanje, pravi megalomanski aerodrom. Prošetali smo se nakon izlaska aviona kroz zonu za iskrcaj putnika, dočekali našu prtljagu, provjerili dali je sve u redu (KRUG!). Zaputili smo se zatim sa Metroom do centra Madrida – točnije trga Plaza de Espana, jer smo imali nekoliko sati slobodnog dok nas organizator ne pokupi na aerodromu.

 (16.30) Prvi dojam Madrida? Ogroman, predivan, impozantnih građevina... Prošetali smo se Plaza de Espanom, slikali se ... Vrijeme nam je brzo prolazilo ( na svaku građevinu smo zastali par minuta i promotrili ju), tako da smo ubrzo morali krenuti natrag na aerodrom. Ovim putem zahvala Frani Penoviću koji nam je bio pravi vodič kroz madridske metroe!

 (18.00) Naši domaćini, ljudi iz Pedrajasa de San Estebana, dočekali su nas u dogovoreno vrijeme na terminalu 4. Sergio Ledo, gradonačelnik Pedrajasa, te Jorge Arranz Munoz, vijećnik sportske mladeži Pedrajasa, vrlo ugodni i gostoprimivi. Odmah smo krenuli u izmjenjivanje dojmova, mi o Madridu, a oni nama o našoj košarci.. Počekali smo još ekipu KK Žitka,te se zaputili prema Valladolidu, koji je udaljen 2h vožnje od Madrida.

 (21.30) Domaćin nas je smjestio u mjestašće Iscar, desetak minuta vožnje od Pedrajasa. Odmah po dolasku, smještaj u sobe uz pomoć poduzetnog osoblja Residencie Juvenil ( omladinski dom).. Napomena da ne zaboravim , sve pohvale osoblju Residencie, na ljubaznošću i brzini u rješavanju svih problema, unatoč jezičnoj barijeri ( ne pričaju engleski). Umorni od puta, zaspali smo. Sutra je novi dan,počinje turnir!

Autor: Hrvoje Radanović